Drvo života - Centar za osobni razvoj i promicanje kvalitete života

Mnogima je cilj u osobnoj komunikaciji pobijediti - uvjeriti sugovornika u vlastite stavove čime nestaje ravnopravnost u razgovoru, a on se pretvara u odmjeravanje snaga. Ako je uz to i verbalno agresivan, takav način može dovesti do prekida komunikacije jer nikome ga nije ugodno podnositi.

1. Mnogi ljudi danas priželjkuju uspješno komunicirati bilo privatno bilo profesionalno. Što bi rekla da je preduvjet za uspješnu komunikaciju?

Komunikacija je osnova ljudskog življenja. Ljudi, kao društvena bića, neprestano komuniciraju, čak i kad ne misle da to čine. Jer i šutnja je poruka, ne samo riječ. I mimikom, pokretom i pogledom komuniciramo, često i više nego onim što izgovaramo. Događa se i da nam se ta dva aspekta komuniciranja nemalo razlikuju - izgovaramo jedno, ali neverbalno, nesvjesno, pokazujemo drugo. I to je ono što otkriva namjeru. Govorimo li iskreno ili ne. Bez obzira obraćamo li se djetetu ili odrasloj osobi, pojedincu ili grupi ljudi. Uvjet za uspješnu komunikaciju, po mome poimanju, jest iskrenost. Trebali bismo biti svjesni važnosti namjere jer onime što kažemo značajno, ponekad i neizbrisivo, utječemo na osobu kojoj se obraćamo.

U poslovnoj i političkoj komunikaciji, naročito javnoj, iskrenost često nije važna, a namjera je ostvarivanje zacrtanog cilja - bez obzira kakav on bio.

U svakom slučaju, komunikaciju uspješnom ili neuspješnom čini čovjek. On za uspješno komuniciranje može biti više ili manje nadaren, ali o komuniciranju mnogo toga može i učiti. I to cijeli život.

2. Što po tebi čini uspješnu komunikaciju?

Što je cilj komunikacije? Da onaj kome se obraćamo razumije što mu govorimo. To ćemo postići tako da komuniciramo na način koji mu je blizak. Razgovarati s djetetom onako kako biste s poslovnim partnerom neučinkovito je, razgovarati s poslovnim partnerom kao što biste s djetetom - neprimjereno je, a sugovorniku vjerojatno ili smiješno ili uvredljivo. Dakle, važno je kako s kim komuniciramo, a ne manje važno, i da imamo dovoljno strpljenja u pojašnjavanju nejasnoća.
No, mnogima je cilj u osobnoj komunikaciji pobijediti - uvjeriti sugovornika u vlastite stavove čime nestaje ravnopravnost u razgovoru, a on se pretvara u odmjeravanje snaga. Ako je uz to i verbalno agresivan, takav način može dovesti do prekida komunikacije jer nikome ga nije ugodno podnositi.

No, ako je odmjeravanje snaga u komunikaciji cilj, kao što je to npr. kod debatnih skupina kakve djeluju u školama, onda sudionici kroz takvu komunikaciju uče i izoštravaju svoje umijeće raspravljanja kojim se potom dokazuju na debatnim natjecanjima.

3. Ljudima je ponekad izazovno održati entuzijazam u onome što rade kroz duži period, posebno ako ne vole svoj posao. Što tebe drži inspiriranom u tvom poslu gdje svaki novi sugovornik predstavlja jedinstvenu situaciju i komunikacijski izazov?

Prvo, kako je Konfucije rekao, “Odaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi nijedan dan u svom životu.” Kad radimo ono što volimo i za što osjećamo strast, i radili bismo to i da je samo hobi, odabrali smo pravi posao za sebe. Takav nam odabir daje najveću satisfakciju i ispunjenje je našeg poziva. Svatko od nas zna učitelja kojemu je podučavanje više od profesije, liječnika kojemu je bolesnik više od pacijenta, prodavača kojemu je zadovoljstvo kupca najvažnije,… Svima njima, a takvih primjera naravno ima i u drugim zanimanjima, ono što rade čini zadovoljstvo i ispunjava svrhu njihovog odabira. Njima nije potrebna dodatna inspiracija - oni su inspiracija drugima. U mom televizijskom poslu, koji radim već 28 godina, svakodnevna su mi inspiracija moji sugovornici, gosti. Svaka nova tema koja zahtijeva opsežnu pripremu, ujedno mi je i nova motivacija. A uspješna emisija, ona koja je temu i gosta predstavila na najbolji način, a gledatelje informirala, educirala, ali i potaknula na razmišljanje, meni je najveće zadovoljstvo. Kad emisija, kako volim reći “prođe kroz ekran” i dotakne, zaintereseira, pobudi emociju kod gledatelja - ispunila je svrhu svog emitiranja. Uz to, u nju uvijek nastojim utkati i afirmativni element - poticanje i ohrabrivanje na promjene koje donose dorobit društvu.

4. Tko su tebi bili, ili još uvijek jesu, uzori na području komunikacija? Što te kod njih oduševljava?

Uvijek mi pozornost privuku oni čije su riječi jednostavne, ali poruka snažna. Jer snažnim je ne čine riječi nego autentičnost govornika. Iza takvih ljudi je iskustvo onoga o čemu govore, a ne samo pročitane i citirane knjige ili udžbenici. Ima ih i među javnosti poznatima, ali i onih samozatajnih. Kao što ima i onih koji rado odabiru govoriti mnogo, ali ne reći ništa. Takvi, čini mi se, jako vole biti vidljivi što širem krugu ljudi. Kao da im je svrha forma, a ne sadržaj - pojavljivanje samo po sebi, a ne ono što govore.

5. Što vidiš kao najveći izazov u komunikaciji s ljudima? Postoji li nešto na što se i ostali tvoji kolege žale da im je izazov u komunikaciji?

Nemoguće je generalizirati, naročito nije dobro miješati privatnu s poslovnom i javnom komunikacijom, ali vidljiva je površnost, često i nezainteresiranost za smislenom komunikacijom koja dotiče dublja pitanja, ona bliža biti teme razgovora. Dublja pitanja - veći izazov. Tako je kolegama ponekad izazov doći do sugovornika koji o aktualnoj temi može i želi otvoreno govoriti, naročito ako je riječ o onoj koja dotiče područje donošenja politika. Nerijetko će im gost izvan studija, “off the record”, reći ono što pred kamerama nije htio, naročito ako je i sam dio političkog sustava. Tada do izražaja dolaze znanje, iskustvo i umješnost novinara koji je svjestan važnosti svoje javne uloge i odlučan u traženju odgovora. No i to mora izvesti na primjeren način jer agresivnost novinara može imati i kontraefekt. Imala sam u svom dugogodišnjem televizijskom radu nekoliko takvih situacija, no zadnje četiri godine, u emisiji “Društvena mreža”, uživam razgovarati s ugodnim i zanimljivim gostima.

6. Vidimo da se kultura komuniciranja mijenja značajno, pogotovo od vremena masovnog korištenja mobilnih telefona i Interneta. Što bi voljela vidjeti više zastupljeno u kulturi komuniciranja danas?

“Jedino mijena stalna jest” - u svemu pa tako i komuniciranju. Ono je dinamično i način na koji se odvija vremenom se mijenja baš kao što se mijenja i način življenja. U komunikaciji, u današnje vrijeme, značajnu ulogu imaju i nove tehnologije, a naročito vidljivo utječu na promjene komuniciranja među mladima. Iz korištenja mobilnih telefona i društvenih mreža proizašao je potpuno novi način njihove međusobne komunikacije u kojoj je sve manje razgovora “licem u lice”, a sve više dopisivanja. U tom je dopisivanju sve manje punih rečenica, a sve ih više zamjenjuje sklop od samo par riječi, skraćenica ili pokoji emotikon. Nerijetko su i te skraćenice izvedenice iz engleskog jezika pa se mnogi roditelji ne snalaze čitajući ono što njihova djeca tako komunicirajući pišu. Neki će reći da se vokabular mladih osiromašuje i da ovakav način komunikacije nije dobar. No, nismo li svi u svojoj mlađoj dobi imali neki svoj način komunikacije koji nam je bio važan baš zato što nas je razlikovao od načina kako komuniciraju odrasli? Ti “šatrovački” izrazi našim su roditeljima tada bili nepotrebno “kvarenje normalnog govora”. No nije nam taj naš način izražavanja postao standard u odrasloj dobi, tako neće ni našoj djeci način na koji sa svojim vršnjacima komuniciraju putem društvenih mreža ili sms poruka. Sve dok je to samo jedan, a ne jedini sadržaj u njihovom komunikacijskom odrastanju i sazrijevanju. I dok u njemu svakodnevno, osim virtualnog, ima i stvarnog druženja i razgovora, čitanja knjiga, gledanja filmova, odlaska u kazalište, na izložbe… Sve to gradi kulturu komuniciranja. Kultura nije isključivanje nečega što nam se ne sviđa, najčešće jer to ne razumijemo, nego uključivanje i učenje o onome što ne znamo. Ustalom, komunikacija je dvosmjerna. Zašto u njoj i od mlađih ne bismo mogli nešto naučiti? Bilo bi lijepo da je međugeneracijske komunikacije više - i u privatnom i u javnom životu. Svi se međusobno možemo nadopunjavati i pomagati.

7. Sviđa mi se kako tvoji sugovornici procvjetaju u razgovoru s tobom. Uspijevaš doprijeti do njih tako da se razotkriva njihova veličina i vrijednost. Što je potrebno u jednom razgovoru da se stvori „kemija“ koja omogućuje sugovorniku da se dublje izrazi?

Hvala Mnogi gledatelji, ali i sami gosti kažu isto. Mogu govoriti kako ja do toga dolazim, ne znam kako to rade drugi pa svoj način ne mogu nazvati univerzalnim receptom. Bez obzira radi li se o razgovoru od 10 ili 40 minuta, najvažnije ga je dobro pripremiti. A to uključuje moje istraživanje teme, ali i čitanje svega dostupnog o gostu s kojim ću o toj temi razgovarati. Tek nakon toga gostu telefoniram i razrađujem s njim detalje razgovora. Taj telefonski dio pripreme zna se odužiti i nerijetko u njemu saznam još neke zanimljive detalje koje je dobro uvrstiti emisiju. Ujedno, taj razgovor mi služi da osjetim sugovornika, a po načinu na koji govori mogu procijeniti hoće li u studiju uspjeti odgovoriti na veći ili manji broj pitanja. Naime, neki su ljudi sporiji u izražavanju svojih misli, neki imaju mnogo digresija, a neki su koncizni. Važno je prilagoditi se gostu jer on nije svaki dan u emisiji uživo pa mu, uz eventualnu tremu, ne treba još i pritisak požurivanja. S druge strane, razgovor mora biti dinamičan i zainteresirati gledatelja. Postizanje tog balansa moj je zadatak. Uspješnosti doprinosi i opuštanje gosta kroz neformalni razgovor prije ulaska u studio pa i u samom studiju prije nego krenemo uživo. Uz govornu, bitna je i vizualna dinamika, a osim reportažama i insertima koji su ilustracija teme razgovora, postiže se kadriranjem i režiranjem. To je zadatak kolega koje ne vidite jer se nalaze iza kamera i u režiji.

Dakle, “kemija” se ne stvara sama od sebe i ne nastaje slučajno, ona je rezultat zajedničkog rada mnogo ljudi. A studio ispuni tek kad se gost u svemu tome osjeća ugodno.

8. Koje pitanje na temu komunikacija bi sama sebi voljela postaviti?

Za sebe samu nemam pitanja na koja već nemam odgovore, ali ono na što odgovor ne znam jest što se sve odvija u nama dok međusobno komuniciramo. Tu bi mnogo toga mogla reći neuroznanost, ali i psihologija. Dakle, sve ono nevidljivo čime je “obojena” naša komunikacija. Postoji tu vjerojatno mnogo slojeva - od načina na koji doživljavamo sugovornika, emocija koje nam se javljaju, prijašnja iskustva, stavovi koji su nastali odgojem i nesvjesnim kopiranjem roditeljskog modela, namjere koja stoji iza izgovorenoga… Koliko toga u komunikaciji možemo poboljšati svojom odlukom i čvrstom voljom? Kako i koji dio mozga reagira na različite vrste komunikacije i kako se to reflektira na cijelo biće? Komunikacija je vrlo zanimljiva za istraživanje mnogim područjima znanosti.

9. Podučavaš li druge umijeću razgovora?

Ako me netko pita za savjet, odgovorim mu iz vlastitog iskustva. Nemam potrebu ispravljati i poučavati onoga tko ne pita, nisam nikome mentor i unatoč dugogodišnjem iskustvu i sama griješim. Ponekad sam svjesna greške čim je napravim, a katkad sam je nesvjesna dok mi kolegica urednica ne ukaže na nju ili ne pogledam naknadno emisiju. Ipak, imala sam zanimljivo iskustvo podučavanja u obliku predavanja na temu “Trening medijskog nastupa” u kojem su polaznici bili ljudi iz različitih poslovnih okruženja, a kojima je to bio dio edukacije za PR. Taj je angažman trajao neko vrijeme i, s obzirom na to da prije nisam imala takvog predavačkog iskustva, ugodno me iznenadila povratna informacija polaznika - tom su kolegiju dali odlične ocjene.

10. Koja bi bila tvoja osobna poruka čitateljima na ovu temu?

U osobnoj komunikaciji slušajte onoga s kim komunicirate, ne prekidajte ga i gledajte ga u oči. Ponekad je ljudima potrebno samo da ih netko sasluša kako bi se osjećali bolje. Ne traže savjet ili vaše mišljenje pa se njime nemojte nametati. U svakoj komunikaciji, bilo privatnoj ili poslovnoj, poštujte sugovornika. Ne slažete li se s njegovim viđenjem teme razgovora, iskažite to argumentima, a ne uvredama. Ne treba vam cilj komunikacije biti poraziti ga. Uostalom, nije nužno da se svi slažemo u svemu. Trebamo komunicirati i surađivati unatoč razlikama u mišljenju. Komunikacija tome i služi.

Treba nas spajati, a ne razdvajati.