Autor: Goran Pejaković
Molim vas da za sebe kažete što vidite kad pogledate ovu objavu? Što mislite ili osjećate da predstavljaju fotografije na slici?
Čemu misterija?
Oko tri godine traje zadovoljstvo razmjene s ljudima otvorenim za učenje i dijeljenje znanja kroz radionice 'Transformativne komunikacije' koje vodim u Rijeci. U tom vremenu sam sreo desetke inspirativnih ljudi koji su polaznici radionica. Ovaj puta sam pobliže upoznao dvije iznimne osobe.
S Claudiom se družim na radionicama već neko vrijeme, a o drugoj osobi sam saznao nešto više zahvaljujući razgovoru s Claudiom.
Na zidu centra gdje Claudia radi primijetio sam tri od ova četiri uratka koja imate prilike vidjeti na fotografijama u postu. U stvari, prvo sam primijetio jedan i zapitao se što je to? Znam da u ustanovi rade s djecom pa sam pomislio da je to jedan od uradaka koji krasi zid jer ima i dublje emocionalno značenje povezanosti s djecom. Bio sam u pravu samo oko emocionalnog značenja, a ovako ide priča.
Već pri samom upitu, Claudia je odmah svojim entuzijazmom i posebnim izrazom lica pokazala da joj predmet našeg razgovora pobuđuje ugodne emocije i neku vrstu sjete. Evo i zašto. „Nisam se mogla odvojiti od ovoga što si primijetio,“ rekla je. „Puno mi to znači, jer me podsjeća na rad s jednom posebnom osobom s kojom sam imala priliku dijeliti nezaboravne trenutke kroz šest iznimnih godina. Zato je to još uvijek na zidu. Ima ih još.“ Tada mi je pokretom ruke ukazala na još dva uratka koja do tada nisam primijetio. „Jesu li ove stvari tu duže vrijeme?“, upitao sam. „Da, već nekoliko godina.“ Iako se već gotovo godinu dana nalazimo jednom mjesečno u prostoru, tek sam sada postao svjestan da su ovi predmeti na zidu hodnika.
„Što predstavljaju ti predmeti?“, upitao sam. I tada mi je Claudia, koja je inače psiholog i rehabilitator, objasnila. Ovo su oznake kojima se služila jedna osoba koja je i slijepa i gluha. Svaki ovaj predmet za nju znači prepoznavanje sobe u koju ulazi. Uradak s roza materijalom predstavlja kupaonicu. Uradak sa žlicom predstavlja, vjerojatno već pretpostavljate, kuhinju. Čizma predstavlja igraonicu i mjesto za rehabilitaciju. Uz dovratak svake od soba nalaze se ovi znakovi raspoznavanja. Tišina je nakratko ispunila hodnik u kojem smo razgovarali i tada sam saznao još detalja koji ukazuju kolika je dubina odnosa bila i ostala između Claudie i te posebne osobe. Dok pišem, naviru mi suze. Mislim da je tako nekako bilo.
Claudia je otišla obaviti nešto izvan hodnika, a ja sam se bacio u potragu za novim oznakama. Našao sam ovaj plavi platneni kvadrat. Znate li što on predstavlja? Pitao sam poslije Claudiu. Svaka soba je imala oznaku, tako da se naša posebna osoba može pripremiti na susret sa osobom koja boravi u njoj. Ova je oznaka ostala uz jednu sobu. Claudiinu? E, ne mogu vam sve otkriti.
Još bih ovu poruku želio podijeliti sa vama. Pronašao sam je na oglasnoj ploči u istom hodniku.
„Oči vode ljude u svijet! Uho dovodi svijet u ljude!“ (Joachim Ernst Berent)
Naša posebna osoba svijet prima dodirom sa stvarima oko nje i srcima ljudi koji joj ga žele predstaviti. Saznao sam da je ove godine naučila plivati. Kakva srca tek imaju ti roditelji.
Hvala posebnoj osobi i Claudii što su mi predstavili svoj svijet i učinili me bogatijim.
Taj hodnik više nikada neće biti isti, a nadam se ni moje srce.
