Autor: Goran Pejaković
Ako sam ja osoba kojoj su rekli „NE“ i razumijem da sugovornik u stvari govori „DA“ svojoj potrebi, to mi može pomoći u nekoliko stvari:
· Mogu doći do zaključka da sugovornik svojim govorom ili djelovanjem izražava vlastito stanje, koje, najčešće, ima male ili nikakve veze sa mnom,
· Ostat ću otvoren čuti što sugovornik proživljava. Neću „NE“ shvatiti osobno. Osjećat ću se opuštenije, svjestan da se ne moram braniti niti napadati,
· Lakše mogu biti prisutan u razgovoru,
· To mi je prilika da se bolje povežem sa sugovornikom i sa samim sobom,
· Veće su šanse da budem dio rješenja, a ne dio problema,
· Gradim odnos, umjesto da ga degradiram,
· Veće su šanse da ću i sam ubuduće hrabrije koristiti „NE“ da se zauzmem za svoje potrebe, što je jedan od preduvjeta uspjeha na bilo kojem području.
Ponekad ljudi kažu „NE“ na način koji je previše intenzivan i teško 'probavljiv' za nas.
Moguće je da im je zadovoljenje potrebe jako važno ili da potreba dugo nije bila zadovoljena pa sada strategija kojom pokušavaju zadovoljiti potrebu odskače od uobičajene komunikacije na koju smo navikli. U tom trenutku bi za tu osobu, a i za nas, još više značilo da poruku ne primimo osobno i ostanemo prisutni za vlastite potrebe i potrebe sugovornika. Pozitivan pomak koji bi donio uspjeh u tome da primijenimo prethodno naveden način komunikacije bio bi još veći zbog očekivanja koja su prisutna.
Slobodno nam se obratite za podršku.
